Crkva hrvatskih mučenika tek je dio velikog projekta!

Gospić, 10. studenoga-Sredinom kolovoza izišla je iz tiska knjiga „Crkva hrvatskih mučenika na Udbini – od ideje do ostvarenja“ koju su uredili dr. Ante Bežen i gospićko-senjski biskup u miru  mons. dr. Mile Bogović. Ova zanimljiva knjiga zapravo je povijesno svjedočanstvo malo poznatih detalja vezanih uz ideju i  izgradnju toga monumentalnog nacionalnog svetišta, a sve je to vrlo detaljno prezentirano na 437 stranica i  kroz 11 poglavlja. Knjiga sadrži podatke o izgradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i opis zbivanja tijekom njezine izgradnje, od početaka konkretizacije ideje 2002. Godine pa  sve do završetka izgradnje, odnosno postavljanja oltarnog reljefa „Slava hrvatskih mučenika na Udbini“ 2015. godine. Rađanje i tijek izgradnje CHM predočeni su tekstovima i fotografijama objavljenima u nekim  tiskanim glasilima (Vila Velebita, Hrvatska vjernost, Glasnik Gospićko-senjske biskupije, Fokus…) koja su detaljno pratila proces izgradnje svetišta na Udbini. Nakon Zagreba, Varaždina, Gospića i Otočca knjiga će  biti predstavljena u svim dekanatskim središtima Gospićko-senjske biskupije.

Idejni začetnik cijeloga projekta bio je mons. dr. Mile Bogović, tadašnji biskup koji je 2002. godine osmislio ideju da se po preporuci pape Ivana Pavla II.  od zaborava otmu svi mučenici, žrtve ratova i progona koji su se žrtvovali za Domovinu, vjeru i obitelj. Tragedija koja se dogodila na Krbavskom polju 1493. godine kada „izginu cvijet hrvatskog plemstva“ bila je presudna da se upravo u Udbini izgradi takvo nacionalno svetište. Vratimo se promociji nove knjige koja svjedoči nastanak ove crkve. Koautora knjige i najzaslužnijeg za nastanak CHM dr. Milu Bogovića upitali smo jeli zadovoljan reakcijom javnosti. Kako na knjigu, tako i na CHM.

-Na  samim predstavljanjima knjige nije bio neki naročiti odaziv posjetitelja. Vjerojatno i zato što se projekt gradnje CHM smatra završenim. Ona više nije toliko provokativna, o svemu je napisano puno tekstova, objavljeno je  na radiju i TV. Ono što ovdje moram istaknuti je podatak da je gradnja CHM u Udbini zajednički projekt Gospićko-senjske biskupije i Ličko-senjske županije. Nakon što je ovdje organiziran susret s tadašnjim predsjednikom Hrvatskog sabora Zlatkom Tomčićem dogovorili smo se župan Milan Jurković i ja da ćemo zajedno krenuti u sabor i tamo dogovoriti početak gradnje. U ovoj knjizi  stoje svi dokumenti vezani uz nastanak CHM pa tako i dopis iz 2003.  sa potpisima mene i župana gdje se izlaže ta inicijalna ideja o gradnji. Sa mnom je u sabor išao tadašnji zamjenik župana dr. Darko Milinović. Tako je sve krenulo, rekao nam je dr. Mile Bogović.

Knjiga kao povjesnica

U čemu je značaj ove knjige? Biskup u miru dr. Mile Bogović  ističe kako ona vjerno donosi mnoštvo nepoznatih detalja, što se sve dogodilo vezano uz objekt na nacionalnoj razini. U realizaciji projekta sudjelovale su mnoge ustanove, mnogi ljudi.

-Uz Gospićko-senjsku biskupiju, Ličko-senjsku županiju i Hrvatski  sabor, HBK, u realizaciji su sudjelovale domovinska i  inozemna Crkva, mnoge ustanove, vjernici iz Hrvatske i dijaspore… Najbolje je reći da je CHM sagradio cijeli naš narod. Mi smo  projekt  i razvijali u dogovoru s narodom. Narod nije prihvatio prvotni projekt CHM u kojemu se tada govorilo „tu ne stanuje ni Bog, ni vjernik“. Umjetnički i arhitektonski to je svakako bilo jako dobro, ali je pitanje znade li čovjek u takvoj crkvi gdje će se pokloniti, a gdje se pomoliti? Sva je ta dokumentacija izložena u ovoj knjizi. Knjiga je sažetak gradnje CHM objavljivana u mnogim glasilima. Ipak, projekt ove crkve nije niti danas dovršen, pomalo intrigantno završava priču mons. dr. Mile Bogović. O čemu je riječ, što dalje graditi?

Novi  svehrvatski projekt

Nakana je mnogih, pri čemu ponovno prednjači dr. Mile Bogović, da bi se sagradio svehrvatski grob. Bilo bi to mjesto na kojemu bi se našli posmrtni ostaci sa mnogih stratišta bivše države. Biskup u miru mons. dr. Mile  Bogović  o tome razmišlja već dulje vrijeme, a nedavni događaji iz Maribora učvrstili su ga u toj nakani.

-Kada sam u Mariboru svjedočio prenošenju kostiju žrtava poraća iz Hude jame, odmah nakon svete mise prišli su mi mnogi ljudi i  rekli da se ne smije dopustiti da se kosti naših mučenika voze po Sloveniji. Tada smo razgovarali o svehrvatskom  grobu, o potrebi da se takav projekt započne u dogovoru s Hrvatskim saborom i Vladom RH. Na Krbavskom polju se dogodila velika hrvatska tragedija, a od mjesta gdje je bitka okončana ide Križni put prema Crkvi hrvatskih mučenika. Ta dva mjesta povezana Križnim putem trebaju biti sastavni dijelovi  cijele ideje. Lokaciju svehrvatskog groba još nemamo jer ćemo tražiti mišljenje struke i vlasti RH. Kada su u pitanju posmrtni ostaci ljudi mi ne smijemo ništa poduzimati na svoju ruku. Ova bi Vlada trebala načiniti iskorak na način da se to pitanje izdvoji iz Ministarstva branitelja i obnovi nevladina komisija koja bi preuzela brigu o posmrtnim ostacima žrtava koje imaju svoju „adresu“, odnosno znaju im se imena. Ne smijemo dopustiti da se ti posmrtni  ostaci polože anonimno u nekakvu jamu. Za one mučenike za koje znamo samo to  da su Hrvati, a ne zna im se ime niti podrijetlo, njihovi bi posmrtni ostaci trebali biti položeni u taj svehrvatski grob. Takvih je žrtava najviše, možda i 100 tisuća! Nemoguće je fizički objediniti sve te posmrtne ostatke. Ima ih po cijeloj Sloveniji i po Hrvatskoj: Jazovka, Huda jama, Kočevski Rog, Bleiburg, Maribor… Zato bi se načinio po jedan sarkofag iz svake masovne grobnice i dio tih posmrtnih ostataka bi se položio u tu svehrvatsku grobnicu. To je minimum poštovanja koje možemo odati tim mučenicima!!!

M. Smolčić