Na prostoru Ličko-senjske županije već godinama nema slučajeva trihinele

Gospić, 23. studenoga-Tradicionalno kolinje  domaćih svinja započelo je prošloga tjedna, svoj vrhunac doseže u prvim danima prosinca, da bi sredinom istog mjeseca bilo privedeno kraju. Zbog niza okolnosti ova se tradicija smanjuje u smislu kolinja po domaćinstvima jer sve veći broj građana preferira kupnju svinjskih polovica u mesnicama ili trgovačkim centrima. Budući da takvo meso mora biti veterinarski pregledano smanjuje  se i mogućnost pojave trihinele.

Unatoč prevenciji u smislu pregleda uzoraka tkiva zaklanih svinja prošle godine je u Hrvatskoj  evidentirano nekoliko slučajeva zaraze kod ljudi. Uhodanost postupanja veterinarskih službi u Ličko-senjskoj županiji svakako je doprinesla da se na ovom prostoru bolest nije pojavljivala kod ljudi već dulje vrijeme. Veterinari  svake godine pregledaju na tisuće uzoraka mesa domaćih i divljih životinja. Zadnji uzorci mesa zaraženi trihinelom  u Lici su bili  vezani uz divljač. Pri tome prednjače divlje svinje, medvjedi, lisice, jazavci, a kao najčešći prijenosnici izdvajaju se štakori. Takvo je zaraženo meso uništeno. Danas postoji sasvim kvalitetan sustav kontrole mesa koji bi takve situacije trebao spriječiti. Ovome treba dodati i drastično smanjenje uvoza živih svinja iz Srbije gdje je ta bolest još uvijek raširena. Proteklih godina u RH su se događale apsurdne situacije pri kojima su Veterinarske ambulante upozoravale građane kako je  meso svinja doneseno na pregled zaraženo te da cjelokupno meso treba uništiti. Unatoč ovim upozorenjima neki su to ignorirali,  što je epilog imalo zaraze cijelih obitelji koje su konzumirali takvo zaraženo  meso. Zareze trihinelom ipak su najčešće evidentirane u slučajevima kada meso domaćih i divljih životinja uopće nije veterinarski pregledano. Osim vrlo neugodne bolesti s dugoročnim posljedicama po ljudsko zdravlje, građani koji ignoriraju odredbe resornog Ministarstva suočavaju se i sa novčanim sankcioniranjem ove  neopreznosti.

Opasna bolest

Trihineloza je parazitska bolest i za ljude može imati  čak i smrtonosne posljedice. Uzročnik bolesti je sićušni oblić svrstan u rod Trichinella. Odrasli oblici žive u crijevima, a ličinke u poprečno prugastim skeletnim mišićima, gdje se spiraliziraju i učahure. Bolest se može širiti na više načina, preko divljih životinja (divlje svinje, jazavci, medvjedi, lisice, i dr.), preko domaće svinje te preko glodavaca, posebice štakora. Najveći rizik za čovjeka je konzumiranje termički nedovoljno obrađenog trihinelozom zaraženog mesa domaćih i divljih svinja, kao i suhomesnatih proizvoda. Iz Ministarstva poljoprivrede objašnjavaju kako se prvi simptomi bolesti kod ljudi javljaju u roku od 2 do 7 dana nakon konzumacije. Početni stadij bolesti naziva se crijevnom fazom i karakterističan je po pojavi mučnine, proljeva ili povraćanja, povišene tjelesne temperature, općom slabošću, apatijom i ostalim simptomima koji podsjećaju na gripu pa treba biti oprezan da ih se ne zamijeni i zanemari. U ovoj se fazi nametnik još uvijek lijekovima može izbaciti iz tijela. Ako ne reagirate na vrijeme ličinke se krvlju rašire u poprečno-prugaste mišiće, spiralno se uvijaju i učahure. To je druga ili mišićna faza bolesti i simptomi koje se javljaju oko dva tjedna nakon konzumacije su opća slabost, jaki bolovi u mišićima, otečenost kapaka i područja oko očiju. Kako dolazi do destrukcije mišićnog tkiva posljedice su često doživotne i smrtonosne. Trihineloza spada među zoonoze, tj. zarazne bolesti koje su zajedničke ljudima i nekim životinjama, a mogu prelaziti sa životinja na ljude i obrnuto. Iako trihinelu pronalazimo u mnogim divljim mesojedima i svejedima, za čovjeka je najvažnija karika u prijenosu bolesti domaća svinja. Svinja se može zaraziti jedući različite vrste zaraženih divljih životinja pa čak i ostatke zaraženog svinjskog mesa u klaonicama, što danas postaje sve češći put prijenosa, a čovjek se zarazi jedući nedovoljno smrznuto ili pečeno zaraženo svinjsko meso. Posebno je opasno konzumirati suhe kobasice, kulenje, šunke i sl.

Razvoj  trihineloze

Mišićno tkivo zaraženih životinja sadrži ciste, tj. učahurene oblike parazita, koje u početnom dijelu tankog crijeva (nakon što ih čovjek proguta) sazrijevaju do odraslih oblika. Parenjem odraslih parazita nastaju brojne ličinke koje se uspješno probijaju kroz stjenku crijeva do krvotoka, a zatim se krvlju i limfom prenose po čitavom tijelu. Ciklus završava invazijom ličinka u mišićne stanice te stvaranjem cista, dok se odrasli oblici izbacuju stolicom. Sam ulazak ličinka u mišićne stanice opire se imunološkom odgovoru organizma, a napadnuta mišićna stanica se ne raspada nego postaje "stanica njegovateljica" i potpuno se podređuje parazitu. Kroz naredne tjedne formira se čahura i razvija se cista. Ciste su dio životnog ciklusa trihinele u kojem se prenose s jedne životinje na drugu, i to tako da mišiće zaražene životinje pojede neka druga životinja. Čovjek je, međutim krajnji domaćin, što znači da se parazit ne prenosi dalje. Težina same bolesti u prvome redu ovisi o broju trihinela u konzumiranome mesu, kao i o zdravstvenom stanju čovjeka. Bolest se prezentira u ovisnosti o razvojnoj fazi parazita, pa tako razlikujemo crijevni stadij, stadij mišićne invazije te stadij rekonvalescencije.

Crijevni stadij odgovara fazi razmnožavanja trihinela i odlaganja ličinki u crijevu, a simptomi se javljaju prilikom invazije ličinki u crijevni zid. Taj stadij ne mora se uvijek očitovati simptomima, a ako su oni prisutni, tada se najčešće nakon nekoliko dana javljaju proljev, povraćanje te boli u trbuhu praćene mučninom i znojenjem. Stadij mišićne invazije započinje krajem prvog tjedna i uglavnom traje 2 - 3 tjedna. Očituje se bolovima u mišićima, visokom vrućicom, edemima lica i vjeđa, preosjetljivošću na svjetlost te (ponekad) ružičastim osipom. Zahvaćenost mišića često dovodi do otežanog žvakanja, gutanja i disanja, a u diferencijalnoj krvnoj slici vidi se visoka razina eozinofila. U težim slučajevima dolazi do promjena na srcu, plućima i živčanom sustavu te može nastupiti i smrt. Unatoč tome, bolest u najvećem broju slučajeva prelazi u stadij rekonvalescencije, razdoblje koje odgovara stvaranju cisti i traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.

Za dokaz trihineloze direktnom metodom potrebno je učiniti biopsiju mišića; u tu svrhu se zbog praktičnosti najčešće koristi deltoidni mišić ramena. U direktnu dijagnostiku pripadaju trihineloskopija (metoda koja omogućuje direktnu vizualizaciju ličinka trihinele, utvrđivanje intenziteta infestacije te izdvajanje pojedinih ličinki za molekularnu identifikaciju), zatim histološki pregled uzorka (osjetljivija od trihineloskopije u pronalasku vrlo malih ličinki) te umjetna probava (imitiranje prvog koraka u prirodnoj zarazi trihinelom). Danas se zbog invazivnosti metode direktnog dokaza iznimno rijetko koriste, a stručnjaci se više služe trihineloskopijom.

U cijelo priči vezanoj uz trihinelu ključna je upravo prevencija pojave bolesti koja se bazira na veterinarskoj provjeri mesa trihineloskopijom ili serologijom svake životinje, kao i na mjerama deratizacije u cilju smanjenja populacije štakora. Soljenje, sušenje i dimljenje mesa ne uništava ličinke, već je pravilno kuhanje i pečenje mesa najsigurnija zaštita. Smrzavanje mesa na temperaturi od -15 °C tijekom 3 do 4 tjedna uništava ciste parazita, iako postoje tipovi trihinele koji podnose i  vrlo niske temperature.

Min. poljoprivrede/M. Smolčić